33. NEDJELJA KROZ GODINU – „A“

„I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva.“

Braćo moja i sestre!

            Živimo svoj život i sebe ostvarujemo kroz svoj život i svoje djelovanje – svoj rad. Svatko od nas je osposobljen za određenu djelatnost i svatko, vjerujem da se želi kroz taj posao ostvariti. Sve te sposobnosti koje imamo i u sebi ih nosimo, nisu naša zasluga, nego su nam darovi koje nam je Bog dao. I zato On od nas očekuje da te darove živimo, upotrebljavamo i sebe kroz te darove ostvarujemo.  

Često sam čuo iz usta svoga ćaće, koji mi je govorio da sam osposobljen određenim sposobnostima, koje mi je Bog darovao i da sebe u tom smislu trebam ostvariti. 

Dakle, radiš, stvaraš, postižeš uspjehe u kojima osjećaš zadovoljstvo, ali u tom smislu, to od tebe i Bog očekuje. Svakako postižemo rezultate kroz svoj život i uvijek u pozitivnom smislu, ali se može dogoditi da i u negativnom smislu, na nekom zlom putu čovjek sebe može ostvarivati, a to je veoma opasno. Kao što je opasno i grješno, da darove koje smo dobili ne iskorištavamo, nego skloni svojoj lijenosti ništa ne stvaramo i tako svoje darove zakopavamo u zemlju, a mi na taj način krećemo na grješni, pogrešni put i sebe uništavamo.

„A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Poznajem te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’“

           Braćo i sestre!

U kontekstu Isusove prispodobe, sluga opravdava svoju neaktivnost strahom od gospodara. Ovo je samo njegova reakcija, kako opravdati svoj nerad i ne korištenje darova koje je Bog čovjeku dao. Ključna poruka nije toliko o novcu, koji su u ovoj prispodobi spominje, nego u odgovornosti i to kao što vam rekoh odgovornosti za darove, sposobnosti i prilike koje su čovjeku povjerene. Dok druga dvojica slugu koriste povjereno i umnožavaju ga, treći ga zakopava, kako bi izbjegao rizik.

U tradicionalnom kršćanskom tumačenju, naglasak je na tome da čovjek treba razvijati i koristiti darove koje je primio, i koristeći te darove, dolazi do svoga zadovoljstva u ovom životu kojega živi, a tako i staje na put da ostvari nebesko Kraljevstvo, jer je pravilno koristio darove koje je primio od Gospodina.   

Da bi sebe opravdao za životne neuspjehe ovaj sluga optužuje svoga gospodara tj. onoga koji ga obdari darovima, a mi znamo da je to Bog. A onda je logično da se upitam, može li čovjek optuživati Boga, kako bi opravdavao svoje životne neuspjehe, pa mu kaže kao opravdanje da „žanje gdje nije sijao“, umjesto da prizna svoj grijeh i životni neuspjeh i sebe upita, što bi trebao i na koji način koristiti darove koje je primio i da bar tada u tom trenutku svoga života korištenjem pozitivno darova stane na pravi put, tj. put koji se od njega i očekuje ili da i dalje bude u svome neradu i svojoj  pasivnosti.

Možda ne bi bilo previše da se i svatko od nas, pred sobom i svojom savješću upita, kako koristi darove koje je kao čovjek primio od svoga Stvoritelja i kako ih živi?

Molimo Gospodina da pravilno i uspješno koristimo darove od njega primljene i da živimo takav život koji Bog i očekuje za sretno ostvarenje ovoga života i postignuće nagrade u Vječnosti, uz činjenicu, da te Bog voli i očekuje da u ljubavi, koristeći darove koje ti je dao, odgovoriš na njegovu ljubav. 

Amen. Hvaljen Isus i Marija!

powered by lykhari