32. NEDJELJA KROZ GODINU – „A“
„Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!“
Braćo moja i sestre!
Živimo ovaj život, radimo svoje poslove, uključeni smo i u svoju vjeru, živimo je i svi vjerujemo Bogu i njegovim riječima, gdje nam govori da nas poslije ovoga života čeka susret s njim u Vječnosti. A da bi se to ostvarilo potrebno je živjeti uredan život i po zakonima vjere s obećanjima koja smo dali u sakramentu sv. Krštenja, kad smo na pravi način, oslobođeni istočnog grijeha postali Božja djeca. Što se traži da bismo na kraju našega života susreli Boga i bili s njim u Vječnosti? Traži se naša spremnost.
Biti spreman u Božje Kraljevstvo, to znači živjeti na način koji je u skladu s Božjom voljom i na ovom svijetu u potpunosti živjeti u životnoj praksi svoju vjeru.
U kršćanskom smislu to uključuje: vjeru u Boga i pouzdanje u njega. Ljubav iskrenu i nesebičnu, tj. pravu ljubav prema Bogu i bližnjima. Za grijehe koje znamo učiniti za vrijeme života pokazati iskreno pokajanje i nastojanje da se poslije pomirenja s Bogom živi novi ispravni život po vjeri i Božjim zapovijedima. Dakako, tu je i razgovor s Bogom i svakodnevnoj iskrenoj molitvi,kako bismo mogli napredovati u duhovnom rastu. Svakodnevno nastojati vršiti djela milosrđa, pravednosti i opraštanja i sve utemeljeno na ljubavi prema Bogu i svome bližnjemu.
Upravo to nam Isus preporučuje, čuli smo u današnjem Evanđelju u onoj prispodobi o mudrim djevicama, gdje naglašava budnost i spremnost, gdje i nas ljude, svoju djecu poziva da budemo duhovno pripravljeni u svakom trenutku života kojeg živimo.
Znajući sve to što je potrebno da prispijemo u Božje Kraljevstvo možemo razmišljati kako je to nemoguće, jer tko može u svakom trenutku svoga života, posebno, što se očituje u našim djelima zaslužiti raj? Braćo, ne brinimo, budimo hrabri, upotrijebimo sve svoje ljudske duhovne snage i molimo za tu nakanu. Ne brinimo, jer Bog ne traži savršenstvo, nego iskreno srce, srce koje ga želi slijediti i rasti u vjeri.
Braćo i sestre!
Na kraju, spremnost za Božje Kraljevstvo očituje se u nadi gdje se trebamo nadati i protiv svake nade, kako mi ljudi razmišljamo i budimo svjesni da će Bog ispuniti svoja obećanja i donijeti pravednost, mir i život u punini. Zato se ovoga trenutka upitajmo: Da li živimo s vjerom, ljubavlju i pouzdanjem u Boga? Evo, ako jesmo, a jesmo, onda iščekivanje i ostvarenje njegova Kraljevstva na kraju našega života će se zasigurno dogoditi.
Završavam s nadom da me čujete!
Biti spreman za Božje Kraljevstvo znači svakodnevno živjeti u vjeri, ljubavi i poslušnosti Bogu, s nadom u ispunjenje njegovih obećanja, uz činjenicu da te Bog voli i da na njegovu ljubav trebamo odgovoriti s ljubavlju. Ako je to kod nas tako, a je, zato na kraju naših života, ne brinimo ostvarit ćemo lagani i zasluženi ulaz u njegovo Kraljevstvo.
Amen. Hvaljen Isus i Marija!