27. NEDJELJA KROZ GODINU – „A“
„Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se da će uroditi grožđem, a on izrodi vinjagu.“
Prva asocijacija koja mi dođe, kada sam pročitao ovaj tekst bila je, kako je ovo slika koja se može primijeniti na svakoga čovjeka. Da, Bog je čovjeka u ljubavi stvorio i poslao u ovaj svijet i od svoga djeteta očekuje uredan život. Čuli smo da se, kao što se dogodi s ovim vinogradom, takose zna događati i s čovjekom, da na svome putu zaluta, izgubi i grješnim životom bude u potpunosti izgubljen.
Ovo što vam rekoh s uvjerenjem da se sa mnom u potpunosti slažete i da je to nažalost tako, kad su u pitanju ljudi i njihov život, koji je pun izazova pa se mnogi u ovom životu izgube i krenu lošim i grješnim putom.
Kad sve to vidimo, susrećemo i doživljavamo, možemo li reći da za takve ljude nema sretnog života i na kraju spasenja? Ne, uvjeren sam da koliko god čovjek lutao kroz svoj život,uvijek postoji prilika i mogućnost da se vrati na pravi put i da sretnije živi, a i konačno da bude spašen i da završi svoj život s Bogom u njegovu Kraljevstvu.
Zato nemojmo kod susreta s grješnim i zločestim čovjekom, promatrajući njegov grješni život zaključivati, da je s tim čovjekom sve gotovo i da mu se ne može pomoći da se vrati u uredan život i bude baš onakav kako je Bog očekivao, kada je donio odluku da ga stvori i pošalje u ovaj svijet u kojem svi živimo. Dakle, uvijek će postojati prilika i mogućnost na povratak u normalan ljudski život i život bez grijeha, tj. život u Božjoj milosti. U tom smislu poslušajmo ovaj primjer iz života!
PRIMJER: Na dan svoga vjenčanja mladi kraljević ulazio je sa svojom zaručnicom u glavni grad carstva. Provezli su se kočijom kroz mnoštvo ljudi poredanih s obje strane puta. Narod je pljeskao i pozdravljao mladence.
Kad su stigli na trg pred dvorcem, odjednom je nastao muk.
Na povišenom stratištu vješali su nekog zločinca. Krvnik mu je upravo stavljao omču oko vrata. Kraljevna je počela plakati. Kraljević zamoli suca da, ako je ikako moguće, pomiluje osuđenika, kao svadbeni dar njegovoj zaručnici.
Odgovor je bio odlučn: „ne“. „Znači li to da postoje zločini koji nemaju pravo na pomilovanje?“, upita kraljevna tihim glasom. Jedan od kraljevskih savjetnika pripomene da, prema starom gradskom običaju, bilo koji osuđenik može biti otkupljen za tisuću dukata. Bijaše to jako velika svota. Tko bi mogao naći tolik novac?
Kraljević isprazni svoju vrećicu. Nađe se osamsto dukata. Kraljevna je također ponudila svoju vezenu torbicu s pedeset dukata. „Zar ne bi bilo dovoljno osamsto pedeset dukata?“, upita kraljevna suca.
„Zakon kaže tisuću“, glasio je odgovor. Kraljevna siđe s kočije i stade sakupljati dobrovoljne priloge dvorjana, velikaša i prolaznika. Konačno bi prikupljena svota od devetsto devedeset i devet dukata. Nitko nije više imao ni jednog dukata.
„Zar će ovaj čovjek biti obješen zbog jednog dukata?“, prosvjedovala je kraljevna. „Takav je zakon“, odgovorio je hladno sudac i dao znak krvniku da radi svoj posao. Kraljevna tada poviče:„Pretražite osuđenikove džepove, možda se i u njega nađe štogod.“ Krvnik posluša. Iz jednoga džepa ispade dukat, upravo onaj koji je nedostajao da mu se spasi život.
Draga braćo i sestre!
Ne u džepu, nego u srcu svakog čovjeka, pa kakav god on bio pravednik, uredan čovjek ili zločinac, grješnik, nalazi se toliko dobra da si može spasiti život. Dobrota, ljubav, sreća, to je kod mnogih ljudi slično ugašenu stijenju. A kako pomoći, što učiniti, kako doći do toga da čovjek krene putom ozdravljena i povratka? Evo odgovora! Dovoljna je žigica, lijepe riječi, lijepog životnog primjera, molitve upućene Bogu za obraćenje grješnika i spoznaja da te Bog voli, kakav jesi da jesi i odgovoriti na tu ljubav, da se pozitivnost razmišljanja, dobrota, ljubav ponovno rasplamsa i čovjek se promijeni, te dođe do spoznaje da je na lošem putu i donese odluku o povratku.
Amen. Hvaljen Isus i Marija!