29. NEDJELJA KROZ GODINU – „A“
„Čija je ovo slika i natpis?“ Odgovore: „Carev.“ Kaže im: „Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.“
Simpatičan je ovaj Isusov odgovor na pitanje koje su mu postavili oni zločesti i podli pismoznanci i farizeji. Očito je da su došli kako bi isprovocirali Božjeg Sina i doveli ga u situaciju, da ga optuže pred rimskim vlastima. No, Isus im je lijepo odgovorio, tako da im nije ostala mogućnost za neko novo pitanje ili potpitanje.
Braćo moja i sestre!
To je čovjek, to su ljudi, koji sebi pripisuju mogućnost da mogu kreirati svoj život kako hoće i da mogu dovoditi u pitanje puno toga iz života, pa i samom Bogu čitati lekcije, kako to oni vide i razmišljaju, glumeći pametne ljude.
Iz ovoga što smo čuli, nameće nam se pitanje, što je čovjek, kada je u pitanju njegovo djelovanje? Također njegovo djelovanje u odnosu prema Bogu, pa do svega drugoga, što čovjek susreće kroz život. I u svemu tome, kad razmišljamo da smo pozvani na poniznost, a da ne govorimo o mrskom i teško oprostivom grijehu ljudske oholosti. U pitanju su ljudi koji boluju odopasne bolesti oholosti, gdje sebi pripisuje pravo da se mogu miješati u sve što kroz život susreću.
U svemu tome postoji jedna istina, jako bitna za čovjeka i njegovu odgovornost pred ljudskim vrednotama. Dakle, moj uspjeh na bilo kojem području ljudskog djelovanja, pa i uspjeh u vjeri, ne zavisi od bilo koga, nego od mene samoga. Svatko od nas kreira svoj život, te svatko je odgovoran hoće li taj život biti lijep, radostan, uspješan ili ćemo svojim životnim postupcima, potezima koje radimo, svoj život odvesti na pogrešnu i grješnu stranu. Ne zaboravimo: Prijatelji, život je u našim rukama!
Nu, poslušajte ovu priču!
PRIMJER: Jednoga ljetnog dana unuk glasovitog učenjaka dođe djedu držeći ruke tajanstveno na leđima. Nastojeći zauzeti što važniji stav i teško prikrivajući pogled iz kojega se zrcalila želja da ga nadmudri, pa upita djeda:
„Je li vrapčić što ga držim u ruci mrtav ili živ?“ „Mrtav je“, odgovori mudrac. Dječak otvori ruku i smijući se pusti pticu da odleti.
„Vidiš, pogriješio si!“ reče slavodobitno smijući se.
Mudrac pogleda unučića i reče: „Istina je. Ali sjeti se, odgovor je bio u tvojoj ruci!“ Tako je! Jer, da je djed rekao: „Živ je“, dječak bi stisnuo šaku i zadavio vrapčića.
Dragi Prijatelji!
Život koji živimo, kao vječni život ili smrt su u našim su rukama. I najmanje odluke koje danas doneseš, pričaju o tebi, kakav si čovjek?
Živiš život koji živiš i takav je kakav je. Zadovoljan si, znak je da dobro upravljaš svojim životom. Nisi zadovoljan, pa razgovaraš sa svojim bližnjim ili prijateljima, pa im govoriš kako su mnogi krivi da živiš loš život. Ako se to događa i tako zboriš, govoriš, pravdaš se, nemoj to više činiti, jer nitko nije kriv za tvoj životni neuspjeh, nego ti sam, kako što nikome nemoj pripisivati pohvalu ili zahvalnost, ako je tvoj život uredan i postižeš dobre životne rezultate, jer to je tvoj uspjeh.
Dakle, tvoj život uspješan ili neuspješan, kao i život koji dolazi poslije ovoga života tj. vječni život je tvoja zasluga ili ne daj Bože, tvoj životni promašaj. Budi svjestan, da je sve u tvojim RUKAMA I O SVEMU U ŽIVOTU TI TREBAŠ ODLUČIVATI!
A ako ne možeš sam odlučivati o životu, onda svoj život povjeri Bogu i zatraži njegovu pomoć. Nakon tvoje iskrene molitve, vjeruj mi, pomoć će doći, jer te Bog voli, Bog želi tvoj uspjeh, Bog ti želi dobro.
Prijatelju, nosi tu istinu u svom razumu, srcu, duši i nemoj to nikada zaboraviti!
Amen. Hvaljen Isus i Marija!