23. NEDJELJA KROZ GODINU – „A“
„Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav.“
Današnja čitanja nas potiču na iskren odnosu prema Bogu, posebno kad je u pitanju naša odgovornost za naše bližnje. Kako ispada iz ovih čitanja da trebamo bližnje upozoravati, govoriti im i nastojati našom aktivnošću da se naš bližnji posebno onaj grješni našom intervencijom vrate sa svoga pogrešnog – grješnog puta.
Moram Vam odmah reći, to znam iz svoga iskustva da od toga nema ništa ili se možemo nadati malom uspjehu. No moram Vam kazati, što ćete i vi svi potvrditi da postoji pravi način kako pomoći bližnjemu grješniku da se vrati s lošeg grješnog puta, a to je, ne priča, tumačenje, davanje mogućnosti, nego samo svjedočenje svojim životom. Čak i tada kad zbog toga moramo trpjeti, osjećati se usamljeno i odbačeno, od nas Bog očekuje da nas to ne zbunjuje, čini nesretnima, nego da se od nas očekuje da i dalje svjedočimo. Dakle, jedino je naš uredan život, življenje u pravom smislu svoje vjere, živeći kršćanski i ljudski najbolji putokaz i poruka grješnicima koji s nama žive, kako će se vratiti na pravi put i biti uistinu vjerna djeca Božja.
PRIMJER: Mali Drago bijaše mirno i povučeno dijete, jednoga je dana došao kući i rekao majci da bi želio svima u razredu pripremiti čestitku za Valentinovo. Majka odmah uskliknu:„Ne, to nije potrebno!“ Svakoga je dana promatrala djecu kako se vraćaju iz škole. Njezin je Drago uvijek bio zadnji. Svi su išli u grupi, veseli i nasmijani, jedino je on zaostajao. Majka je odlučila pomoći sinu, pa je kupila kartice i bojice. Tri je tjedna Drago svake večeri brižljivo slikao čestitke za Valentinovo. Bilo ih je točno trideset i pet.
Na dan sv. Valentina Drago bijaše izvan sebe od uzbuđenja. Uredno je složio čestitke, stavio ih u torbu i otrčao u školu. Majka je odlučila ispeći njegov omiljeni kolač i pripremiti šalicu tople čokolade, te ga počastiti kad se vrati iz škole. Slutila je da bi mogao biti razočaran, a možda i povrijeđen, jer je znala da će svakome dati čestitku, a ni jednu neće dobiti.
Toga popodneva pripremila je tortu i čokoladu. Kad je čula uobičajeni dječji cvrkut, pogledala je kroz prozor. Dolazili su, veselo brbljajući kao i uvijek. Njezin je Drago i ovaj put bio zadnji i posve sam.
Utrčao je u kuću i bacio torbu na stol. U ruci nije imao ništa, pa je majka pomislila da će zaplakati. „Mama ti je pripremila tortu i čokoladu“, reče s knedlom u grlu. No on kao da je nije ni čuo. Prošao je kraj nje i zažarena lica glasno ponavljao: „Nijednoga, nijednoga nisam zaboravio.“
„A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim“ .
Draga braćo i sestre!
Ovo dijete Drago, iako je mali, točno je postupio prema svojim vršnjacima, iako su ga oni odbacivali, ali postupio je onako, kako to Bog i od nas odraslih očekuje da činimo i djelima prema bližnjima živimo, posebno onima koji su na lošem i grješnom putu, ili su prema nama neprijateljski raspoloženi.
Tako me raduje činjenica da ste me čuli i da ćemo svi skupa potvrditi jednu važnu istinu i činjenicu koju Bog od nas očekuje, a to je da svojim životom, primjerom i djelovanjem, prihvaćamo sve ljude na isti način posebno griješnike i da im samo tako pomažemo. Hoćemo li?Hoćemo, jer smo dobro razumjeli, shvatili i prihvatili Onoga koji nas voli – ljubi i koji za naše dobro, danas nam poruči ovu veliku i svetu istinu, a to svjedočiti svoju vjeru djelima, te prihvatiti i živjeti takav život.
Amen. Havljen Isus i Marija!