18. NEDJELJA KROZ GODINU – „A“
Braćo i sestre!
„Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?“
Živimo ovaj život koji živimo i nastojimo da nam taj život bude lijep i sretan. Koliko god mi to željeli, svjedoci smo da ne možemo uvijek rješavati životne poteškoće i sve što nas u životu može stići, posebno kad su u pitanju bolesti, prirodne nepogode, progonstva, razne pogibelji i kad sami ljudi oko nas doprinesu tome da nam ugroze život, kao što su razne nesreće i ratovi.
Dakle, toliko toga ima gdje sami ne možemo ili malo možemo utjecati da se izvučemo iz raznih životnih nevolja. U svim takvim situacijama danas nam Bog poručuje da nam on može pomoći, umanjiti našu patnju i stoji nam na raspolaganju da prebrodimo životne krize i sačuvamo svoj život u tjelesnom i duhovnom obliku.
Da bi postigli pozitivne i dobre rezultate traži se da Bogu ostanemo vjerni, jer ćemo u ljubavi i snažnoj vjeri u njega, sve to izdržati i ostati na svom ljudskom ali i Božjem putu.
Kako bi sve ovo dobro razumjeli, naučimo se iz naših ljudskih odnosa, kao na primjer prijateljskih odnosa među nama ljudima. Što želim poručiti saslušajte ovu priču o ljudskim prijateljskim odnosima.
PRIMJER: Stariji, Frank, imao je dvadeset godina. Mlađi se zvao Ted i imao je osamnaest. Bili su uvijek zajedno, najbolji prijatelji od osnovne škole. Odlučili su zajedno se prijaviti u vojsku. Na polasku su obećali jedan drugome i svojim roditeljima da će paziti jedan na drugoga. Imali su sreće pa su dospjeli u isti bataljun. Taj je bataljun poslan u rat. Bio je to strašan rat u pustinji, na vrelu pijesku.
Frank i Ted su neko vrijeme bili u logoru koji je štitilo zrakoplovstvo. No jedne je večeri stigla naredba da se napadom prijeđe na neprijateljsko područje. Vojnici su jurišali cijelu noćpod neprestanom paklenom paljbom. Ujutro se bataljun okupio u nekom selu, ali Teda nije bilo. Frank ga je tražio posvuda, među ranjenima i među mrtvima. Pronašao je njegovo ime u popisu nestalih.
Prijavio se zapovjedniku: „Molim dozvolu da pođem potražiti svoga prijatelja“, reče. „Odviše je opasno“, odgovori zapovjednik. „Izgubio sam tvoga prijatelja, mogao bih ostati i bez tebe. Tamo gore neprestano pucaju.“ Frank je svejedno otišao. Nakon nekoliko sati pronašao je smrtno ranjena Teda. Stavio ga je na leđa, te se – i sam pogođen gelerom – nekako uspio odvući među svoje.
„Zar se isplatilo umrijeti da bi spasio mrtvaca“ dovikne mu zapovjednik. „Da“, te nastavi tiho, „jer prije nego je izdahnuo Ted mi je rekao: 'Frank, znao sam da ćeš doći'.“
Draga braćo i sestre!
Kad nam je teško u životu, kad je naš život u pitanju, kad trebamo proći određene životne nevolje, kad sami ne možemo, baš tada ne gubimo nadu, sve ćemo izdržati i ostati na životu, ako je naš odnos, vjere i povjerenje na visini prema Bogu, kojega smatramo svojim ocem i kojega ljubimo. Ne brinimo, jer s Bogom u životu možemo sve lakše podnijeti, pobijediti, pa kako god bile teške životne poteškoće u koje možemo upasti.
Takvim životom u takvom stanju doći ćemo do spasonosne istine koju nećemo nikada zaboraviti, a to je kad ćemo s puno ljubavi reći Bogu: „Znao sam da ćeš doći.“ A on će doći, jer si pokazao svoju vjeru i ljubav prema njemu, a on na tvoju ljubav odgovara svojom ljubavlju i On tvoj Bog te voli! Isus te voli!
Amen. Hvaljen Isus i Marija!