16. NEDJELJA KROZ GODINU – „A“
A on reče: „Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite neka oboje rastu do žetve.“
Braćo i sestre!
Susrećemo se s ljudima teškim grješnicima, a i sami upadamo u teške grijehe, pa se pitamo kako to da Bog grješnike odmah ne kažnjava, iako su, ili su to zaslužili? Što to Bog čeka, iako znamo da se svaki prekršaj, posebno zločini, kako to rade ljudi ili čovječanstvo odmah kažnjavaju. Rješenje je u ovim Božjim riječima: „Nije Gospodinu do smrti grješnika, nego da se obrati i živi!“
Dakle, svi smo mi djeca Božja, stvoreni na njegovu sliku i obdareni mnogim mogućnostima, izazovima, sposobnostima i u svojoj slobodi možemo od svoga života raditi što god hoćemo. Možemo živjeti u milosti Božjoj, ići putem vjere i biti dobri i uredni ljudi, a možemo izabrati bilo koji grješni put i živjeti neuredan, grješnim životom. Ovo što izrekoh je istina na koju ne smijemo zaboravljati i trebamo je uvijek biti svjesni. Dakle, ako smo grješnici ili živimo s grješnicima, nije na nama da o svojim bližnjima donosimo sudove ili ne daj Bože osuđivanja, jer svatko ima mogućnost, kao što rekoh živjeti život, kakav hoće i da uvijek postoji mogućnost da čovjek progleda, upozna sebe svoju grješnost i svoj grješan život i da se vrati na pravi ljudski i Božji put.
Kao potvrdu ovoga što vam govorim, donosim vam u tom smislu jedan slučaj, pa poslušajte!
PRIMJER: U lipnju 1967. jedan činovnik je iz Caselea u Italiji prijavio policiji da mu je netko iz automobila ukrao preko milijun lira, svota koja je bila namijenjena za isplatu radnika u tvrtki u kojoj je on radio kao službenik. Izgledalo je posve uvjerljivo da su mu kradljivci uzeli novac i nestali.
No sutradan je u policiju došao jedan redovnik i predao policiji svu svotu do posljednjeg novčića. Rekao je policiji da mu je to predao jedan nepoznati čovjek koji se došao kod njega ispovjediti, ali kako je vezan ispovjednom tajnom, jasno ništa više nije mogao kazati.
Policija je nastavila tragati i poslije nekog vremena otkrila da je krađu počinio sam službenik koji je bio zadužen da isplati plaću radnicima. Jasno on je sve priznao i kazao kako je htio ukrasti taj novac, prijaviti kako mu je novac ukraden, ali poslije dubokog razmišljanja o sebi, kao čovjeku i zlu da ukrade koje ga je napastovalo, shvatio je što napravio, pošao na sv. Ispovijed, zatražio oproštenje, grijeh mu je u Božje ime oprošten, a on je sav novac predao redovniku da ga preda policiji.
Braćo i sestre!
Poslije ovoga slučaja kojega sam vam ispričao, a takvih događaja je na milijune u ljudskoj povijesti, gdje ljudi sagriješe postanu veliki grješnici i takvi budu do trenutka kad shvate stanje u kojem se nalaze, donose odluku i vraćaju se na pravi put. One Kristove riječi s početka našega razmišljanja, postaju nam puno jasnije: A on reče: „Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite neka oboje rastu do žetve.“
Dakako, Bog nas uvijek čeka i poziva na obraćenje i povratak na pravi put, ali mi živimo sa svima onima koji se bore živjeti bez grijeha i ne kažnjavaju se, jer da ne bi njihovim kažnjavanjem naštetili onima koji su uvijek na pravom putu, ali Bog daje vrijeme da se sam čovjek grješnik svojom ispravnom odlukom vrati na pravi ljudski i kršćanski put.
Zaključujemo! Kad je riječ o grješnim postupcima nas ili naših bližnjih, nije na nama da donosimo presude i osude, nego je to odluka svakoga od nas grješnika, ali i Božje odluka, kao što rekoh, da grješnik živi i da sam donese odluku da odbaci zločestoće i grijeh, te se vrati k Bogu, koji te voli i čeka te, da se vratiš na put bezgrješnosti i milosnog života.
Amen. Hvaljen Isus i Marija!