19. NEDJELJA KROZ GODINU – „A“
„Gospodine, spasi me!“ Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: „Malovjerni, zašto si posumnjao?“
Draga braćo i sestre!
Čuli smo sv. Evanđelje i događaj koji se dogodio na moru, gdje je Petar posumnjao u Isusa i skoro se utopio, ali njegov iskreni poziv u pomoć potaknuo je Isusa da ga spasi. Zašto se je to Petru dogodilo? Zato jer je Petar zbog svoje slabe vjere posumnjao i skoro nastradao. Dakle, Petrova vjera nije bila istinska, jaka i prava. Možemo zaključiti da u Petrovoj duši i njegovu biću nije bila zasijano dobro sjeme vjere i zato njegova vjera u tom trenutku njegova života došla u krizu, čak i u Isusovoj, tj. samoj Božjoj nazočnosti.
Zato je pravo pitanje koje trebam danas uputiti sebi i Vama? Što je s našom vjerom i da li je u naše duše posijano pravo sjemenje vjere i da li se i nama događa, kao danas u Evanđelju Petru, da nam vjera kroz naš život dolazi u krizu? Možemo sami sebe upitati i kontrolirati. Evo kako?
Ako nam je teško živjeti milosni život pa nemamo snage doći na sakrament sv. Ispovijedi i ne osjećamo potrebu da se pomirimo s Bogom, tada zaključujemo da je u naše duše posijano loše sjeme vjere. Ako nismo svjesni da kao vjernici trebamo izvršavati, poštivati i živjeti Božje zapovijedi,znak je da je loše sjeme vjere posijano u naše duše. Ako nam je nedjeljom i blagdanima teško se odazvati na Božji poziv i doći u zajednicu i slaviti euharistijsku misnu Žrtvu, znak je da je naša vjera slaba i da je nevaljalo sjeme vjere posijano u naše duše.
I tko zna koliko bih ovako mogao nabrajati, a bilo bi uistinu dobro da u tom smislu danas sebe ispitamo i testiramo i dođemo do zaključka, što trebamo učiniti da uistinu, te kako se od nas i očekuje živimo svoju vjeru, jer ako nije pravo sjemenje vjere posijano u naše duše, tada nema života po vjeri i daleko smo od onoga što Bog od nas očekuje, kad je u pitanju naš odnos prema njemu kroz život prave vjere. Plodove vjere ćemo kod sebe vidjeti, ako je pravo sjeme vjere posijano u naše duše.
PRIMJER: Neki je mladić sanjao da je ušao u veliku trgovinu. Za tezgom je bio anđeo i posluživao. „Sto vi ovdje prodajete?“ upita mladić. „Sve što želite,“ odgovori uljudno anđeo. Mladić poče nabrajati: „Htio bih: kraj svih ratova na svijetu, više pravde za ugnjetavane, velikodušnosti i snošljivosti prema strancima, više ljubavi u obiteljima, više rada za nezaposlene, više zajedništva među Crkvama i ... i ...“ Anđeo ga prekide: „Žao mi je, gospodine, krivo ste me shvatili. Mi ne prodajemo plodove, prodajemo samo sjemenje.“
Draga moja braćo i sestre!
Pada mi na pamet, ovoga trenutka: Jedna Isusovosvjedočanstvo počinje ovako: „Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi...“ Kraljevstvo Božje je uvijek početak. Maleni, jedva zamjetljiv početak. Sam Bog je došao na zemlju kao sjeme, kao pšenično zrno, sasvim mala lika.
Božansko sjeme je čudesno, jer je najveće drvo izrasloiz jednog malog Božanskog sjemena.
Tvoja duša je vrt u kojem su posijani pothvati, vjera u Boga i najveće vrednote. Pitam te?
Hoćeš li dopustiti, da se vjera posijana u tvom srcu i sve vrednote, tvojim angažmanom i činjenicom da ti Isus pomaže, želi dobro i da te voli, da se sve to posijano razvije i razraste, hoćeš li dozvoliti, dopustiti? … Čujem te: …. Hoću!
Amen. Hvaljen Isus i Marija!