14. NEDJELJA KROZ GODINU – „A“

 „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.“

            Živimo život u kojem imamo sretnih, lijepih, ali isto tako ne baš lijepih trenutaka, pa možemo slobodno reći teških i nesretnih trenutaka. Znajući sve to olako ćemo reći: „Pa, to je život!“

            Istina je da svi mi pokušavamo tako živjeti život, ulažemo trud, tražimo načine da bi nam život bio što sretniji i ljepši. Sve je to u redu i sve je svojstveno nama ljudima. A koliko god željeli lijepi život, uvijek će biti tužnih, teških i nesretnih događaja u našem životu, kad ćemo biti tužni, zabrinuti i tko zna gdje sve ne tražiti pomoć. Osjećate ovoga trenutka da ću vam poručiti, radi rješenja takvog tužnog života i ponoviti riječi koje sam spomenuo na početku ovoga moga razmišljanja a to su Kristove riječi koje smo čuli: „Dođite k meni svi vi izmoreni …“

            No, postoji jedna istina na koju ne smijemo zaboraviti, kad je u pitanju molitva i molba Gospodinu da nam pomogne, kako bi izišli iz teškog životnog stanja u kojemu se možemo naći. A što je to toliko važno za rješenje teških životnih prilika i ne prilika. A to je naša iskrena suradnja s Bogom, povjerenje i ljubav prema njemu. Rješenje koje nam Bog daje zavisi od onoga što mi nosimo u sebi, kad je u pitanju Božja pomoć. Da bi me dobro razumjeli, što vam želim poručiti poslušajte ovu životnu priču.

            PRIMJER: Bio je jedan vitez koji se borio posvuda u carstvu i gotovo uvijek pobjeđivao dok ga nije pogodila strijela u nogu, što ga je zamalo stajalo života.

Dok je ležao bolestan vitez ugleda raj nadohvat ruke, ali i pakleni bezdan, koji se protezao sve do njegova bolesničkog kreveta. Znajući kakav je život živio kršeći viteška pravila i toliko života oduzeo, pa čak i nevinim, za ništa krivim ljudima, pljačkajući i otimajući bližnjima najdragocjenije stvari, toliko se je uplašio da bi mogao završiti u paklu i da mu Bog sva ta zlodjela ne može oprostiti.

            Vidjevši sve to odluči poći kod jednoga pustinjaka i zatražiti pomoć i kako da se oslobodi odlaska u pakao. Pustinjak ga je saslušao i rekao mu: „Dobro sinko, pomoći ću ti, uzmi ovu bačvicu i pođi na rijeku i donesi mi vode.“ Vitez je uzeo bačvicu pod ruku i krenuo na rijeku. Gurnuo je bačvicu u vodu da je zahvati, ali voda nije nikako htjela u nju.

               Vidjevši to rekao je kako je to neka čarolija pa je otišao na izvor rijeke, ali se dogodilo isto. Otišao je do seoskog bunara ali i tamo je sve bilo uzalud.

            Godinu dana kasnije ugleda pustinjak viteza u dronjcima, bosih i krvavih nogu kako mu dolazi s praznom bačvicom. Došavši pred pustinjaka objašnjavao mu je posve tužan, kako je obišao sve rijeke u carstvu i njihove izvore, ali sve je bilo uzalud, jer bačvicu nije mogao napuniti vodom. Pa je zaključio kako njemu nema spasa i da će sigurno završiti u paklu. To ispričavši, onako tužan i žalostan uz činjenicu da su mu grijesi preteški, da mu nema pomoći, te da će završiti u paklu i zaplaka pred pustinjakom. Dok je plakao i držao još uvijek bačvicu u ruci jedna suza iz njegova oka klizne preko njegove brade u upadne u bačvicu i toga trenutka dogodi se nešto neobično jer se u čas bačvica napuni svježom, bistrom vodom, kakva se nije mogla naći ni na jednom izvoru.

            Sestre i braćo!

Kako ovo protumačiti i u čemu je tajna kad su u pitanju naši teški životni trenuci, koji su uzrokovani našim lošim životom i grijesima, te kako i kada će sam Bog intervenirati i pomoći?

            Odgovor je u nama i našim postupcima. Obraćamo se Gospodinu za pomoć, da nam izbriše grijehe koji nas tište, da nam pomogne da iziđemo iz teških stanja u koje smo sebe takvim lošim neurednim životom doveli. Kad će stići pomoć i doći do izražaja Kristove riječi: „Dođite k meni svi vi koji ste …“ Čudo izlječenja i povratka na pravi Božji put, dogodit će se čudo izlječenja, ako smo iskreni, ispunili uvjete i ako iz našeg oka poteče suza kajanja, kao potvrda našega pravog i iskrenog obraćenja.

Zaključimo! Hoće li Bog intervenirati u naše živote i pomoći nam da se vratimo u milosni i sretni život, zavisi od naše iskrenosti i istinitosti našega odnosa prema njemu, jer to je uvjet da bi nam Bog pomogao, pomoći će jer nas voli, pa kavi god jesmo, a da se to dogodi treba mu doći, ali kakav: krotka i ponizna srca i tada ćemo naći ćemo spokoj dušama svojim.“

Amen. Hvaljen Isus i Marija!