13. NEDJELJA KROZ GODINU – „A“
Isus nas danas podsjeća, kako je za našu životnu sreću i vječno spasenje, jako važan naš odnos prema našim bližnjima. Naši bližnji, bilo da je riječ o onima koji su dio naših obitelji, susjeda ili bilo koji čovjek i naš odnos prema njima, to su naši bližnji. Dakle, svaki čovjek, da svaki čovjek i svi ljudi i naš odnos prema njima ulaze u onu najvažniju Kristovu zapovijed, a to je ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku.
Kako se odnositi prema bližnjima imajući na pameti današnju Isusovu izjavu: „Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.“
Odnos prema našim bližnjima izlazi iz odluka naše vjere, Kristovih savjeta i zapovijedi, ali i iz čistog ljudskog razmišljanja imajući na pameti da želimo sa svim ljudima sretno i uredno živjeti. Ne dopustiti sebi da bilo tko od ljudi bude tvoj neprijatelj.
Odnos prema susjedima mora biti takav da bez obzira što ti susjed učini, napravi u tvome srcu ne smije biti mržnje, zlih riječi ili ogovaranja. Prema članovima svoje obitelji, pa kako god se postavljali prema tebi u tvom razumu treba biti dovoljno razumijevanja, a u srcu ljubavi. Poseban odnos trebamo imati prema onima koji su nas potrebni, koji trebaju naše uho da ispričaju ono što ih muči, a da ne govorimo o materijalnim potrebama.
I jako je važno za izvršenje Isusovog današnjeg savjeta, poručuje da druge prihvatimo i imamo razumijevanja za ono što je našim bližnjima drago ili važno, a nas to uopće ne interesira, niti nam je stalo do toga. U tom smislu evo nam jedna životna priča, kao potvrda onoga što želim sebi i vama poručiti, pa poslušajte pažljivo!
PRIMJER: Život moje majke polako se gasio. Mi smo, zajedno s ocem, sve učinili da joj olakšamo život. Kad smo bolnički krevet donijeli u njezinu sobu, često sam sjedio uz nju.
Jednoga dana bila je umorna i loše se osjećala. Odjednom se trgnula, pogledala me i upitala: „Pavo, a gdje ti je tata?“ „U sobi je, gleda prijenos nogometne utakmice. Trebaš li ga?“ „ne“, rekla je, pogledala me i nastavila: „Nikad nisam voljela nogomet.“
„Nikad nisi voljela nogomet?“ upitao sam iznenađen. „Pa ti nisi nikada propustila ni jednu utakmicu koju sam igrao.“ „Naravno da nisam.“
„Mama, uvijek si bila s nama na utakmicama, kad smo igrala moja braća i ja, a s tatom si nas pratila kad je nogomet prenosila televizija. Kako onda tvrdiš da nikada nisi voljela nogomet?“
„Pavo, ja nisam išla na utakmice da gledam nogomet, nego da budem s vama!“
Na ovo nema komentara i Isusov savjet nama danas u sv. Evanđelju, da živimo i prihvaćamo svoje bližnje baš onakvi kakvi jesu, u potpunosti je izvršen.
Nastavlja jedna djevojčica: „Kad mi je jako teško sjednem pored svoje bake koja plete vestu … moja baka miriše na puder u prahu i polako, polako diše. S vremena na vrijeme podigne oči, malo se nasmiješi, a sve ostalo vrijeme ona radi i diše … dobro malo me i podraga, jer zna da ja to volim …“
Braćo i sestre!
Trenutak je da se upitamo, kako mi prihvaćamo i živimo Isusov savjet: „Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.“ I da li ga živimo u svome životu. Poznavajući vas, vidim da i vi tako živite i zato ne trebate postavljati pitanje, da li Vas Isus voli jer tako živiš? Odgovor je: „Da Isus te voli, tim više jer tako živiš!“
Amen. Hvaljen Isus i Marija!