12. NEDJELJA KROZ GODINU – „A“
„Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima.“
Draga braćo i sestre!
Isusove riječi u današnjem sv. Evanđelju su kao obično jasne, ali izrečene samo s jednim ciljem, a to je za nas i naš kršćanski život. Dakle, evo nas opet na ispitu da sebe ispitamo da li njega našega Boga, Spasitelja i Otkupitelja prihvaćamo, shvaćamo, vjerujemo u njega, živimo njegovu Radosnu vijest i svjedočimo pred ljudima. To je životno pitanje i to da svoju vjeru u Boga ne nosimo samo u sebi, kao da je naša privatna stvar, nego da svoju vjeru hrabro i argumentiramo priznajemo, kako rekoh svjedočimo pred našim bližnjima – ljudima.
Ako nema svjedočenja i javnog priznanja naše vjere, onda zapravo mi vjeru i nemamo i tada se po vjeri ne može živjeti. Zato je potrebno često sebe ispitivati, kakav je naš odnos prema Bogu i kako dokazujemo svoju vjernost i odanost, tj. kako vjeru i na koji način živimo? Onoga trenutka kad smo preko sakramenta Krštenja prihvatili svoju vjeru u Gospodina i tada dali obećanje da ćemo vjeru živjeti, prakticirati i svjedočiti, pa je potrebno sebe često provjeravati, da li je naša vjera živa, snažna i živimo li po svojoj vjeri? Odnosno što smo spremni učiniti da bismo to pokazali ne samo sebi, nego svojim bližnjima i samome Bogu? Što smo spremni učiniti za Boga, što smo mu spremni darovati i tako pokazati snagu i iskrenost svoje vjere?
Poslušajmo ovu priču!
PRIMJER: Sedmoga dana kad je dovršeno stvaranje svijeta, Bog je proglasio svoje slavlje. Sve istom stvorene životinje počele su tražiti najljepšu stvar koju će darovati Bogu.
Vjeverice su ponijele orahe i lješnjake, zečevi mrkvu i biljno korijenje, ovce toplu i meku vunu, krave mlijeko i vrhnje. Mnoštvo anđela stalo je u krug i pjevalo nebesku serenadu
Čovjek je čekao svoj red i bio jako zabrinut. „Što bih ja mogao darovati Bogu? Cvijeće ima miris, pčele nose med, slonovi će izvesti javno tuširanje kao sveopće osvježenje.“
Čovjek je stao zadnji u red i neprestano mozgao dok su životinje odlagale svoje darove pred Boga. Kad ih je ostalo još samo nekoliko – vinogradski puž, kornjača i troprsti ljenjivac – čovjeka uhvati panika. Došao je na njega red.
Tada on učini ono što se ni jedna životinja nije usudila učiniti. Potrčao je prema Bogu, sjeo mu u krilo, zagrlio ga i rekao: „Volim te!“
Božje lice se razvedrilo, a sva druga stvorenja su shvatila da je čovjek donio Bogu najljepši dar i svemirom se zaori gromoglasni aleluja.
Savršeno, zar ne!?
Na svijetu smo samo zato da Boga spoznamo, ljubimo, da mu služimo i tako zavrijedimo vječno prebivanje s njim u raju. Ako to želimo, a želimo onda ne zaboravimo između ostalog i riječi koje nam Isus danas uputi u sv. Evanđelju: „Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima.“
Pozivam sebe i Vas da živimo takav život i bit ćemo sebi i Bogu najljepši dar i moći ćemo mu cijelim svojim bićem otkriti i reći istinu koju u sebi nosimo: „Bože, volim te!“ …. i čut ćemo njegov odgovor: „I ja volim tebe!“
Amen. Hvaljen Isus i Marija!