6. NEDJELJA KROZ GODINU – „A“
Isuse moj, kako si danas posve jasan u svojim izjavama i upozorenjima, savjetima, koje si izgovorio nama s puno ljubavi i pozornosti s nadom da ćemo svi čuti tvoje savjete i pokušati ih živjeti u svome životu. Moram Vam ih još jedanput pročitati! Evo što sam danas izdvojio s nadom da ćete čuti ne samo vi nego i ja i sve učiniti da te savjete prihvatimo i živimo!
A ja vam kažem, dakle Isus kaže: „Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu.
Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.“
Draga braćo i sestre!
Dosta sam razmišljao o ovim riječima, prije nego sam odlučio uputiti poruku sebi i vama. Nekoliko puta pročitavši ovaj tekst, a znajući da Isus uvijek ozbiljno govori, sebi sam postavio pitanje, pa tko se može spasiti? Padalo mi je na pamet, koliko sam se puta rasrdio i naljutio na svoga bližnjega, nekoga čovjeka govoreći sebi kako sam u pravu, a kako je on u krivu i kako je zaslužio da ga nazovem glupanom ili luđakom i pričajući prijateljima o njegovoj zločestoći. A Bože moj, kako sam samo u jednom takvom nastupu sebe stavio pred vrata pakla i u sljedećem mom istupu ta će se vrata otvoriti. A onda mi pada na pamet, kako o ovim problemima i ljudskim ispadima prema bližnjim svaki dan slušam i svjedok sam zastrašujućih ljudskih postupaka. Postupaka čovjeka prema bratu i bližnjemu.
Vjerujem, kako se svi sa mnom slažete.
I evo pitanja: „Što učiniti, kako sebe pravilno postaviti i kako drugima poručiti, pričati, dokazivati, dozivati u pamet ove Isusove veoma ozbiljne riječi?“
Vjerujem dok me slušate, da se sa mnom slažete i da ste spremni raditi na tome i to najprije sebe dovodeći u red, a onda svojim riječima i primjerom uredna života, u tom smislu pomoći svojim bližnjima, da prema Isusovim riječima živimo svoju vjeru i svoje kršćanstvo. A da bismo to mogli treba posjedovati veliku snagu. Vjerujem da vi to možete i da ćemo zajednički donijeti odluku, a da bi je donijeli trebamo ovoga biti svjesni, ali imati snage da to živimo i svjedočimo.
Svjesni ovoga što nam danas poruči Isus, pitam: Hoćete li raditi na sebi i pomoći bližnjima? Svjesni smo i hoćemo, ili? Poslušajte ovo:
PRIMJER: Neki dječak sjedio je za stolom i pisao odluke, dok je njegova majka glačala rublje. „Kad bih vidio nekoga kako se utapa“, pisao je, „smjesta bih skočio da ga spasim. Kad bi se nekom zapalila kuća, išao bih spašavati djecu. U potresu se ne bih uopće uplašio, jurnuo bih pod ruševine da barem nekoga spasim. Zatim bih cijeli svoj život utrošio brinući o siromasima ...“ Javi se mama: „Skoči sine, molim te, dolje u prodavaonicu po kruh.“ „Mama, zar ne vidiš kako pada kiša?“
Koliko je onih „htio bih“ u duhovnom životu ... Jedna dvanaestogodišnja djevojčica zapisala je: „Mi smo ljudi budućnosti, na nama je da popravimo situaciju. Najgore je stajati skrštenih ruku i gledati ovaj jadni svijet kako propada. Mi uzvikujemo 'živio mir', a vodimo ratove; 'dolje droga', a sve više njome trgujemo; 'dosta terorizma', a ubijamo pravedne. Ipak nije rečeno da se tome ne može stati nakraj. Htjela sam reći ovo: Ako si tužan zbog tolike mržnje u svijetu, ne plači i ne gubi nadu, nego učini nešto, makar neku malenkost.“
Učini nešto, makar neku malenkost ...
Poruka je: Prijatelju učini nešto kad je u pitanju današnje Isusove upozorenje, pa neka to bude bar jedna malenkost, ali i ta malenkost nam govori da napredujemo, kako bismo bili bolji ljudi, posebno u odnosu na naše bližnje, te da će sve manje biti svađa i onog „luđače“ i „glupane!“
Amen. Hvaljen Isus i Marija!