VELIKI SVETI PETAK – „A“
Braćo i sestre, dragi Božji narode!
„Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. Nato će sluškinja, vratarica, Petru: 'Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?'“ On odvrati: „Nisam!“
Veliki Sveti Petak dan Kristove muke i smrti na križu. Krist umire na križu iz ljubavi prema grješnicima, odnosno iz ljubavi prema svakom čovjeku. Krist umire da bi nas učinio sretnim i otvorio nam vrata Raja, koja su zatvorena sve od grijeha naših praroditelja Adama i Eve.
Danas je prava prilika da i mi Kristovi učenici u hrabrosti potvrdimo svoju vjeru u Krista, puni ljubavi i zahvalnosti za žrtve, muku i smrt na križu koju podnese za nas. Budimo hrabri i hrabro s ljubavlju, otvorenim razumom i svojom dušom svoju vjeru svjedočimo. Neka nas ne zbunjuje ponašanje apostola Petra i njegov strah pred životnom opasnošću i njegova izjava u Pilatovu dvoru. Treba imati razumijevanja za Petra, mnoge ljude koji ne ostanu vjerni i posustanu pred životnim poteškoćama, krizama, ali neka nam budu opomena i upozorenje da ćemo u svim tim životnim prilikama ostati vjerni svom Bogu i njegovu Sinu Isusu Kristu koji umire za nas i koji nas neizmjerno ljubi.
PRIMJER: Jedan naš misionar ispričao nam je jednu interesantnu priču o jednoj obitelji. Majka je bila duboko religiozna – vjernica, a njen suprug primjer bahatog bezvjerca – nevjernika. Imali su jedno dijete, kćerku, koja je imala 16. godina. Kćerka je često razmišljala o svojoj budućnosti i razmišljala o tome, dali da prihvati život u vjeri koju joj je majka svakodnevno svjedočila ili prihvatiti oca i njegov život bez vjere koju je on često pred svojim djetetom izrugivao. Majka je u svom tom mučenju uvijek ostajala šutke poštujući svoga supruga, ali je redovito s kćerkom nedjeljom polazila u crkvu, čemu se otac jako protivio, jasno uvijek uz izrugivanje. Majka je pred svojom kćerkom svjedočila vjeru, tumačila vjerske istine, ali uvijek tražila da poštuje oca, koji ju je nažalost poučavao i govorio o svom bezboštvu.
Djevojka je sve to slušala i s vjerskim poteškoćama u svom mladom životu, kojega je živjela raspolovljene duše.
Negdje u sedamnaestoj godini života, djevojka se teško na smrt razboljela. Jedne večeri uz njen krevet, kao obično stajali su sa zabrinutošću za njen život otac i majka, na čijim je licima čitala njihovu zabrinutost. Kako su stajali uz krevet s jedne i druge strane u jednom trenutku djevojka je uzela ruku oca i ruku majke te ih je teškim umirućim glasom zapitala: „Kako ću sada prijeći s ovoga svijeta, da li oče s tvojom nevjerom ili majko s tvojom vjerom?“ U tom trenutku otac ju je pogledao s očima punim ljubavi i zaplakao, rekavši joj: „Dijete moje drago, prijeđi s ovoga svijeta u majčinoj vjeri, oprosti što i ja vjeru nisam svjedočio, poput majke, jer moja nevjera ne vrijedi ništa!“ Djevojka je pogledala majku pa oca jedva izgovorivši: „Hvala i hvala vam što s radošću u duši mogu mirna otputovati Nebeskom Ocu!“ i zatvorivši oči preselila je u Vječnost.
Dragi Prijatelji!
Poruka je nama ovoga Velikog i Svetog Petka da možemo živjeti tko zna u kakvim životnim prilikama. Može nam se događati tko zna što sve ne u našem životu, kad je u pitanju naša vjera i ljubav prema Isusu. ? Možemo doživljavati krizu vjere, ali ovoga trenutak reci raspetom Isusu, raspetom iz ljubavi prema tebi, da ćeš iz svih poteškoća izići kao pobjednik i ostati mu u istini i ljubavi vjeran, svjestan da te on, Isus voli! Da, Isus te voli!
Raspeti Isuse, daj nam snagu, pogledaj nas i pomozi nam, kako bi iz svih životnih oluja izišli kao pobjednici i uvijek u ljubavi tebi vjerni! A ti Prijatelju, ovoga trenutka imaj snage, vjere, hrabrosti, ljubavi i odgovori u svom srcu Isusu koji te voli i reci u tišini svoga srca: „Isuse, volim Te!“
Amen. Hvaljen Isus i Marija!