VELIKI – SVETI ČETVRTAK
Dragi prijatelji, sestre i braćo!
Veliki je četvrtak, dan kad je Isus na posljednjoj večeri ustanovio Presvetu Euharistiju i kad je u svojoj ljudskoj i božanskoj poniznosti i skromnosti poslao učenicima, a i nama jasnu poruku o temelju naše vjere i ako je prihvatimo i živimo sa svojom čistom ljudskom poniznošću da ćemo živjeti svoju ljudsko poslanje, svoj duhovni život i pravilan odnos prema Bogu.
Naša vjera se temelji na puno istina naše vjere, koje se ne mogu niti smiju dovoditi u pitanje, ako želimo biti Božja djeca, Isusovi učenici i ljudi koji žive po svojoj vjeri. Jedna od glavnih istina je i čudo koje se dogodilo na Veliki sveti četvrtak, kad je Isus ustanovio Presvetu Euharistiju – sv. Pričest, gdje nam je ostavio samoga sebe pod prilikama kruha i vina, tj. svoje tijelo i svoju krv. Dakle to je temeljna istina koju trebamo a i jesmo, prihvaćati, čvrsto vjerovati, živjeti i često prakticirati. Onaj koji prihvati tu istinu i živi je, za toga Isusova učenika i vjernika nema životnih poteškoća, sumnji i kriza u svojoj vjeri, jer taj čovjek živi sretan ljudski i duhovni život.
Dragi Prijatelji!
Pristupamo li tom sakramentu Presvete Euharistije sa snažnom vjerom, ljubavlju i dali se često sjedinjujemo s Isusom u Presvetoj Euharistiji?
Mnogi su ljudi kroz svoj život učinili velike stvari i nisu zakazali u svome kršćanskom životu, jer su se često s istinskom vjerom pristupali tom sakramentu, primali živoga Gospodina u svoje srce i dušu i tako živjeli u sreći i radosti svoj život izvršavajući sve ljudske i kršćanske dužnosti. Kao poticaj donosim Vam jednu životnu priču koja potvrđuje ovo što vam rekoh.
PRIMJER: Poznato je da je pok. John Kennedy, predsjednik SAD-a potjecao iz katoličke obitelji, gdje se vjera ne samo riječima ispovijedala nego i u životnoj praksi živjela. U njegovoj obitelji svake se večeri molila krunica. Njegov župnik je posvjedočio da je cijela obitelj Kennedy, pa tako i predsjednik John svake nedjelje sudjelovala kod sv. Mise.
Jednom prilikom u nedjelju 23. lipnja 1963. predsjednik Kennedy je došao u Njemačku i pošto je bila nedjelja pošao je u koelnsku katedralu na sv. Misu i tako izvršio svoju kršćansku nedjeljnu dužnost.
Onoga strašnoga dana kad je poginuo, toga jutra sudjelovao je na sv. Misi i primio sv. Pričest.
Jedne večeri zazvonio je telefon u jednom samostanu, javila se sestra a s druge strane je čula glas: „Sestro, imate li sutra sv. Misu u vašoj kapeli?“ „Da!“ odgovori sestra. „Može li ujutro nazočiti i sudjelovati kod sv. Mise Jedan laik?“ „Kako ne, dapače, samo vi dođite!“
Sutra ujutro na vratima se pojavio, ne bilo tko nego sami predsjednik SAD-a John Kennedy. Sestra je bila oduševljena i željela mu ponuditi počasno mjesto u njihovoj kapeli, no Kennedy je želio ostati u zadnjoj klupi. Sudjelovao je na sv. Misi i posljednji se pričestio.
Pozvan da dođe sa sestrama na doručak, rado se odazvao i kod doručka je rekao sestrama da je želio doći baš u njihov samostan, kako bi bio daleko od novinara, fotografa i znatiželjnika, jer mu to ništa ne znači, nego samo da može u miru i tišini sudjelovati kod sv. Mise i primiti Presvetu Euharistiju. Nekoliko sati poslije toga Kennedy je ubijen u Dallasu i našao se uživo pred Bogom u kojeg je cijelim svojim bićem vjerovao i kojega je ljubio.
Draga braćo i sestre, prijatelji!
Ispričao sam vam ovaj slučaj da nam bude poticaj u našem duhovnom rastu u vjeri, prihvaćanje istina vjere i za naš pravilan odnos prema Euharistijskom Isusu, tj. sakramentu sv. Pričesti.
Gospodine, Ti s Posljednje večere dođi u naše obitelji i u duše svakoga od nas.
Amen. Hvaljen Isus i Marija!