USKRS – POLNOĆKA „A“
Predragi, sestre i braćo!
Evo nas, okupljeni smo u ovoj svetoj noći spremni slaviti veliki događaj Kristove pobjede nad grijehom i smrću. Slavimo noćas s ponosom i u ljubavi, najveću svetkovinu naše svete vjere, svetkovinu Kristova Uskrsnuća. S radošću u srcu i duši, a na našim vjerničkim usnama radosna pjesma, Aleluja, aleluja, slavimo Kristovu pobjedu. Vjerujem da smo u ovom slavlju sjedinjeni s onima, koji su prije dvije tisuće godina, bili prvi svjedoci Kristova uskrsnuća, a to su njegovi apostoli i drugi učenici.
I tako teče ljudska povijest prolaze godine, desetljeća, stoljeća, tisućljeća i prašina zaborava pada na ljude i događaje, pa koliko god bili veliki, ali na događaj o Kristovu uskrsnuću nema sjene zaborava. Ne da nema zaborava, nego slobodno možemo reći da taj događaj postaje iz godine u godinu temeljni razlog da s uvjerenjem i ljubavlju prihvaćamo svoje kršćanstvo, te hrabro svjedočimo svoju vjeru u Nebeskog Oca i njegova sina Pobjednika nad smrću Isusa Krista.
Onoga prvoga Uskrsa, uskrsnuću se raduje šačica ljudi, a danas se uskrsnuću raduju milijuni ljudi koji kliču, slave, veličaju i pozdravljaju uskrsnog Krista. Na prvi Uskrs samo je nekoliko žena žurilo na Isusov grob, kao i dvojica apostola, a danas na stotine milijuna, hrle i žure u sjajne bazilike, katedrale, hramove i crkve, da dadu oduška svom veselju. Vatru uskrsnog oduševljenja nije prekrio pepeo zaborava, nego ona sve jače i jače plamti kako prolaze godine i stoljeća.
Predragi, sestre i braćo!
Prošlo je dvije tisuće godina od događaja Kristova Uskrsnuća. Mi večeras okupljeni na ovo slavljenje, rekoh, nismo ti sretnici da se možemo pohvaliti kako smo Isusa susreli za vrijeme njegova zemaljskog života, vidjeli, kako je sjedio za našim stolom, družio se i jeo s nama. Nije nam pružao ruke na pozdrav, nije nas pozivao da dotaknemo njegova prsa i rane na rukama, da bi se uvjerili u stvarnost uskrsnuća, ali mi Isusa možemo susresti, dotaknuti i vidjeti u njegovu mističnom tijelu – Crkvi i u njegovim najmanjima – braći ljudima. U onima, koji riječju i djelom svjedoče i danas poslije dvije tisuće godina činjenicu, događaj stvarnost uskrsnuća. Mi možemo vidjeti njegovu crkvu i osjetiti u velikoj i moćnoj njegovoj Crkvi, koja je narasla do ogromnih dimenzija, njegovu moć i istinu uskrsnuća. Možemo ga vidjeti, susresti i prepoznati u nama, njegovim vjernicima, kojih nas je danas na svijetu stotine milijuna. Zatim, susrećemo ga u milijunima naše braće i sestara, koji prilazimo njegovu euharistijskom stolu i s vjerom i pobožnošću primamo njegovo tijelo. Mi okupljeni noćas ovdje hoćemo osjetiti i doživjeti uskrsnog Krista, jer nam on garantira da: „Gdje su dvojica ili trojica sabrana u njegovo ime da je i on s njima.“
Dakle, on je noćas ovdje među nama. Ne možemo poput Tome apostola opipati njegove rane, ali možemo vidjeti njegove rane na njegovu mističnom tijelu – Crkvi, koje unatoč progonima na svim stranama svijeta, unatoč teškim i smrtonosnim ranama, živi i izlazi iz mračnog groba, gdje ga je neprijatelji pokušavaju strpati, ali noćas vidimo da je njegovo tijelo obasjano uskrsnom svjetlošću.
U propovjednikovoj knjizi u Starog zavjeta čitamo, nema ništa novoga pod suncem – što je bilo opet će biti, što se činilo opet će se činiti. Tako je i s Kristovom mukom i uskrsnućem. Tako je bilo s Kaifom i Pilatom, tako biva i s Kristovom Crkvom kroz vjekove, pa i danas. Vidimo uvijek iste uloge: apostola izdajicu, zlobne farizeje, zaslijepljene poglavare, nepravedne suce, razularenu masu. Samo se glumci mijenjaju.
Nije bilo vremena u povijesti Crkve, a da se negdje nije događala muka Kristova. Sada na ovoj, sada na onoj strani svijeta. Kristove sljedbenike, vjernike, maltretiraju, kažnjavaju, zatvaraju, pa i ubijaju. Ako proganjaju Kristove sljedbenike, učenike, vjernike, ako pokušavaju rušiti istine Katoličke crkve, ali ne brinite, sve izdržite i ne zaboravite da stvarnost i istinu Kristova uskrsnuća ne mogu dovesti u pitanje.
Predragi, braćo i sestre!
Neka nas ova sveta noć, kada slavimo Kristovo uskrsnuće ohrabri, da hrabrio i smjelo idemo Kristovim putom, svjedočeći istinu njegova uskrsnuća i svjedočeći svojim životom njegovu Radosnu vijest – Evanđelje.
Ova sveta noć nas poziva, da ne budemo plašljivi ni malodušni, jer Kristovo uskrsnuće nam potvrđuje, da će i Crkva i mi njeni članovi, koliko god bili maltretirani, omalovažavani, proganjani, ako hrabro svjedočimo svoju vjeru, posebno vjeru u uskrsnuće, uvijek biti pobjednici i bit ćemo na kraju proslavljeni, baš poput Krista, koji je svojim uskrsnućem zagarantirao nam sretan ovozemaljski život i osigurao nam vječno spasenje. Ne zaboravimo, da poslije svakog velikog petka slijedi zora i dan uskrsnuća.
U tom smislu, s uskrsnom radošću u duši, želim svakom članu naše Zajednice i cijelom kršćanskom svijetu radostan, blagoslovljen i sretan Uskrs i da svatko od nas, koji s vjerom i ljubavlju slavimo ovu svetkovinu, ovoga Uskrsa uskrsnemo na bolji ljudski i kršćanski život. Prijatelju, ne zaboravi: Uskrsli Isus te voli!
Amen! Hvaljen Isus i Marija!