5. USKRSNA NEDJELJA – „A“
Drage sestre i draga braćo!
„Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto'?“
Gdje stanujete i čiji je to stan, te koliko ćete tu živjeti? „Imam svoju kuću, takva je kakva je, ali moja je, ostajem tu i uvijek će biti moja i moje obitelji.“
Tako mi ljudi razmišljamo i vežemo se uz svoje zemaljske materijalne vrijednosti, posebno kad su u pitanju kuće, stanovi, kolibe u kojima živimo. A koliko ćemo tu živjeti i da li se pripremamo na vječnu kuću i hoće li biti u nama snage, odluke, žrtve i ljubavi da i o tim stanovima razmišljamo? Riječ je stanovima o kojima je Isus danas u sv. Evanđelju govorio svojim apostolima.
PRIMJER: Bio je neki vitez, koji je stanovao u lijepom dvorcu. Uvijek je uljepšavao svoj dvorac – stan, ali za nikoga nije imao dobru riječ ili da nešto od svoga bogatstva podijeli potrebitima, jer je samo razmišljao o svome dvorcu, koji mu je oduzimao svu aktivnost i pažnju.
Jednoga dana na vrata njegova dvorca pokuca siromašni hodočasnik, moleći ga da ga primi na konak. Vitez ga odbije s riječima: „Dvorac nije nikakvo svratište.“ Hodočasnik mu odgovori: „Dopustite mi da vam postavim nekoliko pitanja, a onda ću nastaviti svoj put.“ „Dobro,“ odgovori mu vitez, „i odgovorit ću na postavljena pitanja!“
„Tko je stanovao u ovom dvorcu prije vas?“ „Moj otac“, odgovori vitez. „A tko je stanovao prije njega?“ „Moj djed“ „A tko će stanovati poslije vas?“ „Moj sin, ako Bog da.“ „Dobro“, odgovori hodočasnik. „Prolazi vrijeme i jedan ustupa mjesto drugome i ovaj dvorac je htjeli ili ne, vaš privremeni stan i postaje svratište.“
„Ovaj dvorac vi uljepšavate, ulažete u njega, čuvate ga samo za sebe, kao da ćete tu vječno živjeti. Radite kako hoćete, ali bih želio da me čujete. Radije osim ulaganje u dvorac i živeći život razmišljajući samo o tome, radije učinite koje dobro djelo i dopustite da se netko drugi posluži ovim dvorcem, posebno oni koji su siromašni i potrebiti ljudske pomoći pa ćete takvim načinom života steći i osigurati mjesto boravka u trajnom stanu koji nas čeka a to je vječni stan u nebu.“ Vitez se je zamislio i poslije kratke stanke rekao hodočasniku da slobodno uđe i prenoći kod njega u dvorcu, ali ne samo to, nego je od toga dana uvijek imao otvoreni dvorac a i srce za sve hodočasnike, koji su ga molili za prenoćište.
Drage sestre i draga braćo!
Živimo takav život svjesni jedne važne činjenice i istine da koliko god željeli ovdje na zemlji nemamo trajno prebivalište, jer smo ovdje samo putnici i stranci, a zapravo smo gosti pred Bogom i njegovim stanovima, kao i naši preci, djedovi, pradjedovi, očevi i majke.
Zato nam Isus danas poručuje: „Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto'?“
Amen. Hvaljen Isus i Marija!