5. NEDJELJA KROZ GODINU – „A“
Braćo moja i sestre!
„Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti?
Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.. Vi ste svijetlo svijeta, …“
Ovo su Kristove riječi koje smo čuli u današnjem Evanđelju, koje su veoma ozbiljne, značajne i obvezujuće i odnose se na nas Božju djecu – kršćane koji slijedimo Isusa Krista i živimo svoju vjeru. Isus nas danas upozorava i doziva nam u pamet našu veliku odgovornost koju imamo pred svim ljudima. Mi smo oni, tako Isus od nas očekuje, koji živeći svoju vjeru, te da budemo oni, koji imamo odgovornost pred Bogom. To znači da smo odgovorni za svakog čovjeka i cijeli svijet.
I tako Isus nama daje sveti zadatak svjedočenja vjere u njega i svjedočenja svoga kršćanstva. On je to tako i zamislio, da mi koji vjeru živimo, zapravo svojim životom pokazujemo svim ljudima i svakom čovjeku što je naše kršćanstvo i kako to kršćanstvo, odnosno vjera u Boga preko nas treba doći do svakoga čovjeka. Dakle, svjedočenje i život po vjeri.
Kroz našu svetu povijest mnogi su na taj način širili svoju vjeru u Boga i učinili više obraćenja, nego sve priče i propovijedi, jer su ljudi promatrajući njihov život i uvidjeli kroz njihova životna djela istinske, prave kršćane i tako postajali vjernici i djeca Božja. U tom smislu imamo mnoštvo svjedočanstva.
Ovo svjedočanstvo sam dva puta kroz ovih šesnaest godina vama ispričao, pa Vas molim da još jednom saslušate i neka nam bude primjer i poticaj, kakvi mi, u današnje vrijeme trebamo biti.
PRIMJER: U veljači 1941 nacisti su doveli u logor Auschwitz poljskog svećenika Maksimilijana Kolbea. Jednoga jutra zapovjednik je izveo deset logoraša koje će poslati u ćeliju gladi, gdje će od gladi umrijeti, zbog toga što je jedan logoraš umro. Među tom desetoricom bio je i jedan čovjek otac brojne djece koji je vapio: „Jadna moja djeca!“ U tom trenutku pred zapovjednika je izišao Vlč. Maksimilijan i ponudio se kao zamjena tom čovjeku. Na pitanje tko si ti, Maksimilijan je odgovorio: „ja sam katolički svećenik!“
Zapovjednik je rekao da je zamjena prihvaćena. I Maksimilijan odlazi u bunker gladi. Prvih dana zatvaranja zatvorenika iz bunkera se čula pjesma i molitva koja bivala sve tiša, a onda posve prestala. Nakon četrnaest dana u bunker je ušao zatvorski čuvar i ustanovio kako su svi mrtvi osim Kolbea, koji je davao još znakove života. Tada mu je čuvar dao smrtonosnu injekciju kako bi i on umro. Bilo je to 14. kolovoza uoči Velike Gospe, 1941.
Pri proglašenju svetim Maksimilijana Kolbea, našao se nazočan i onaj čovjek, sa svojom obitelji, kojega je sveti Maksimilijan zamijenio. Ganut do suza, klečeći se molio svom spasitelju i svecu sv. Maksimilijanu Kolbeu.
Tko je sveti Maksimilijan Kolbe? Odgovor čujem: „On je sol zemlje, on je svijetlo svijeta!“ Zašto? Jer je na pravi način svjedočio Boga, propovijedao kršćanstvo i to ne bilo kakvim dobrim djelima, nego najvećom vrijednošću koju je imao – svojim životom!
Prijatelju!
Hoćemo li ja i ti biti, prava Kristova sol zemlje i svijetlo svijeta? Hoćemo! I to ćemo pokazati na pravi način, jer ćemo hrabro ispovijedati svoju vjeru i svi koji nas budu promatrali, stati će na put obraćenja i prihvaćanja Krista i vjere u njega, jer će se naše kršćanstvo kod nas iščitavati u životnim djelima.
Amen. Hvaljen Isus i Marija!