5. KORIZMENA NEDJELJA – „A“

Braćo i sestre!

U sv. Evanđelju susreli smo Isusa, koji brine o svom prijatelju Lazaru. „Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.“ Kad je Isus doznao da mu je prijatelj bolestan, odnosno da je umro, on i tada ima vremena za svoga prijatelja, dolazi u njegovu obitelj, odnosno na njegov grob i čuli smo što je svojom božanskom snagom učinio za svoga prijatelja.

Kroz cijelu ljudsku povijest imamo svjedočanstvo ljudi, kao i danas da čovjek poštuje voli i da je spreman toliko toga pozitivnoga i dobroga učiniti za osobu prijatelja, kojega prijateljski poštuje i voli. To je tako među svim ljudima svijeta, a posebno kod onih koji su izgrađeni i ljudi su u pravom smislu, a posebno kod nas koji vjerujemo u Boga i nazivamo se kršćanima.

Dakle prijateljstvo je stvarnost koju trebamo svi cijeniti, poštivati, živjeti i ne dopustiti sebi da na tom području napravimo pogrešku.

Kakav bi trebao biti naš odnos prema prijatelju, odnosno osobi koju cijenimo, do koje nam je stalo, koju volimo? Odgovor je: Vjernost uvijek i u svim životnim prilikama i situacijama. Baš kao što je naš odnos prema članovima naše obitelji, rođaka ili da budem posve jasan, baš onako kakav je naš odnos prema Bogu.

Jer, ako toga nema i tako ne živimo svoje prijateljstvo, onda tu prijateljstva nema, nego je u pitanju nešto drugo. U tom smislu često govorim svojim vjeroučenicima da je najbolji znak i potvrda, svjedočanstvo naše vjere, ako je utemeljena na povjerenju i vjernosti pa kažem: „Neka ti Isus, tvoj Bog u kojega vjeruješ, neka ti bude u istom odnosu i načinu kako živiš svoje ljudsko prijateljstvo, neka ti Bog bude prijatelj.“ I jasno uvijek kad je u pitanju naš prijateljski odnos prema Bogu, kažem, govorim i svjedočim, neka se taj odnos, tj. naša vjera temelji na vjernosti.

Ti kažeš: „Taj čovjek je moj prijatelj!“ A kako to izgleda u životnoj praksi? Ti odgovaraš: „U njega imam apsolutno povjerenje, jer što god se dogodilo uvijek sam prema njemu vjeran i on je vjeran u svim prilikama života i meni, apsolutno u to ne smijem i nisam nikada posumnjao!“ Dakle, temelj prijateljstva, je vjernost. Evo jedan poticaj iz životinjskog svijeta:

PRIMJER: Na jednom groblju u Americi stoji uz jedan grob jedna kućica za psa, pred kojom je danju i noću stajao bijeli pas labrador. Od onoga dana, kad su njegova gospodara pokopali, nisu ga mogli odagnati od groba. Pas je na grobu legao i uza sva nastojana da se makne, ne on je ostajao ležati. Nije uzimao i nikakvu hranu, koju su mu donosili. Tako su nakon par dana donijeli i njegovu kućicu u kojoj je inače u domu svoga preminulog gospodara stanovao. Kućicu su mu donijeli, da ne mora biti vani na studeni, kiši i snijegu. Kako su mu donijeli kućicu počeo je uzimati i neku hranu, ali se od groba nije ni pomaknuo, niti je ikoga puštao da se približi grobu. I ostao je sve vrijeme na tom mjestu dok nije uginuo.

Dragi prijatelji!

Ovo je primjer jedne životinje, kad je u pitanju vjernost u ovom slučaju vjernost prema svom gospodaru. Ako jedna životinja pokazuje svoju vjernost, koliko bi tek Božja stvorenja, razumni ljudi obogaćeni srcem i ljubavlju trebali pokazivati i svjedočiti svoju ljubav prema svom Bogu i svojim zemaljskim prijateljima?

U ovom svetom vremenu Korizme, upitajmo sebe o svome odnosu prema sebi, Bogu, članovima svoje obitelji i onima koje nazivamo svojim prijateljima i što za mene kao čovjeka znači prijateljstvo i kako se odnosim prema toj važnoj vrednoti. Upitajmo sebe iskreno, a ako nemamo odgovora, pitajmo se što je s nama i zatražimo pomoć od Gospodina, neka nas obogati tom za nas i naš život važnom vrednotom – vrednotom prijateljstva.

Amen. Hvaljen Isus i Marija!