PRIKAZANJE GOSPODNJE – SVIJEĆNICA „A“
Draga braćo i sestre!
„Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu!“
Marija i Josip su s dubokom vjerom i poštovanjem prema vjeri svojih otaca prikazali svog Sina Isusa u hramu. Dakle, poštivali su Božji zakon. Često sam se kroz život znao upitati, zašto je Isus trebao biti prikazan u hramu i da li je morao kao Božji Sin u vjeri izvršavati sve što su Izraelci, preko Mojsija i drugih proroka propisivali da Izraelac – vjernik treba izvršiti. Sigurno je da to Božjem Sinu nije bilo potrebno, ali je on htio svojim primjerom pripadnicima svoga naroda reći, da se vjera treba poštivati, čuvati, nositi u svom srcu i na vanjski način, pa i preko određenih obreda potvrđivati. Ali ne samo vjera Isusovih sunarodnjaka, nego je to jasna poruka i nama da svoju vjeru nosimo u srcu i da svim tim obredima koje propisuje kršćanstvo i sv. Crkva treba s ljubavlju, ozbiljnošću i urednim i točnim postupkom prilaziti i izvršavati.
Što bi u našoj vjeri bio prvi obred kojega smo svi primili – obavili, kao što je Isusov obred prikazanja u hramu. Pogađate, to je sakrament sv. Krštenja.
Što bi trebao biti sakrament Krštenja?
To je prvi i osnovni sakrament kojega primaju oni koji žele biti na putu vjeri, kako često kažem, sinovi i kćeri nebeskoga Oca. Sakrament u kojem na pravi način postajemo djeca Božja i članovi Rimokatoličke Crkve. To je ujedno i prvi važni sakrament s kojim nam se otvara put za primanje i svih drugih sakramenata, a inače otvara se mogućnost da možemo doći do Boga, primati njegovu milost, moliti se uspješno i živjeti kao član Crkve koristeći sve obveze i prava koji nam taj položaj omogućuje.
Nećemo zaboraviti da nam se duša potpuno oslobađa naslijeđenog grijeha naših praroditelja, tzv. Istočnog grijeha, ali isto tako krštenje briše sve druge grijehe koje je netko učinio prije toga sakramenta. I baš zbog svega toga od nas se kao vjernika traži i očekuje da s ozbiljnošću pristupamo tom sakramentu, kao i svim drugim sakramentima pa i obredima u našoj svetoj vjeri.
Moram nažalost, potaknut praksom kroz svoj pastoralni svećenički rad moram spomenuti da sam puno puta doživio da se toliko toga što nije bitno za taj sakrament radi i odrađuje, kad je u pitanju priprema posebno djece za sakrament krštenja od njihovih roditelja, skrbnika i odgovornih osoba. Koji put sam se kao svećenik veoma loše osjećao pokušavajući ljudima prezentirati svetost toga sakramenta, ali sam ostajao razočaran, jer su pristupali tom sakramentu dajući prednost toliko tih nepotrebnih i nevažnih stvari da sam se pitao, pa da li tu, u njihovu radu i aktivnosti, spoznaji i znanju, uopće postoji sakrament Krštenja.
Što se događa?
Razgovara o tome kako će dijete biti odjeveno … koliko će osoba biti pozvano na svečani ručak … da li će biti nazočan fotograf … koliko je ljudi toga dana nazočno kod sv. Mise… hoće li dijete biti mirno … da li je voda koja će se polijevati po glavi krštenika hladna? Eto, takva i slična nevažna pitanja se postavljaju, a sam sakrament i što to znači i što se u vjerskom pitanju događa, kod većine to uopće nije bitno i sakramenta nema nigdje. Ne znam baš da li su takva pitanja mučila Mariju i Josipa kada su dječaka Isusa prikazivali u hramu.
Sestre i braćo!
Prikazanje Isusa i jeruzalemskom hramu i krštenje naše djece kod sakramenta krštenja je čin, kao što sam rekao da dijete postaje dijete Božje, uključuje se u sv. Crkvu, dobiva oproštenje od svih grijeha, štiti se od opasnosti i nasrtaja sotone i staje pod izravnu Božju zaštitu, gdje se može razvijati i odrastati u čovjeka sa svim ljudskim i kršćanskim kvalitetama.
Zato molimo danas Gospodina, danas kad slavimo blagdan svjetla, svijetla koje predstavlja samoga Isusa Otkupitelja da na pravi način gledamo na svoju vjeru, kršćanstvo i na život koji živimo pod zaštitom i pomoći Boga Stvoritelja u kojega vjerujemo. Živimo iskreno i autentično svoju vjeru u ljubavi s Bogom i svojim bližnjima, zaštićeni Božjom ljubavi i njegovom milošću.
Daj nam Gospodine i pomozi nam svojom snagom, milosrđem i svojom ljubavlju da takav život živimo i tako prihvaćamo sve putove koji nas vodi tebi, pa i putove kroz svete sakramente koje s vjerom i ljubavlju prema tebi primamo.
Amen. Hvaljen Isus i Marija!