PRESVETO TROJSTVO – „A“
Draga braćo i sestre!
„Braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama.“
Svetkovina je Presvetog Trojstva, jedna važna istina naše svete vjere, ali ujedno i velika zagonetka da bismo mi ljudi svojim umnim sposobnostima mogli ovu istinu i tajnu, na naš ljudski način razmišljanja shvatiti i razumjeti. Zato pozivam sebe i vas da se ne mučimo kako svojim razumom prodrijeti u ti istinu i shvatiti je, nego radije tu istinu prihvatimo svojom snažnom vjerom i povjerimo je u vjeri Gospodinu, a onda će sve biti lakše prihvatljivo i shvatljivo.
Bog je onaj koji će u tom slučaju odgovoriti i mi ćemo tu istinu Presvetog Trojstva prihvatiti i vjerom živjeti. Prihvatit ćemo Boga Oca Stvoritelja i njegova Sina našega Spasitelja i Otkupitelja i njihovu ljubav Duha Svetoga.
Dakle, probudimo u sebi iskrenu vjeru, kažimo Bogu da vjerujemo u njega, da ga ljubimo i da u tom kontekstu prihvaćamo u vjeri i ljubavi i istinu, tajnu Presvetoga Trojstva. Imajmo ljubavi, vjere i povjerenja u Boga, našega nebeskoga Oca i živjet ćemo život, kako se od nas djece Božje i očekuje.
PRIMJER: U jednom planinskom selu vladao je lijepi običaj. Svakoga proljeća stanovnici su organizirali natjecanje o pronalasku prvoga proljetnoga cvijeta. Pobjednik je bio onaj koji je prvi pronašao svijet i ubrao ga, jer će on cijele godine imati najviše sretnih trenutaka. Upravo su zbog toga se svi, natjecali od djece do odraslih i starijih ljudi.
I taman kako je nestalo snijega ljudi su kao i svake godine požurili pronaći prvi proljetni cvijet. Satima su pretraživali brežuljke, uvale i obronke planina, no ništa nisu pronašli. Mnogi su već odustali od natjecanja kad se začula nečija vika.
„Eno ga, pronašao sam ga!“ Bijaše to glas jednoga dječaka. Muškarci, žene i djeca odmah su dotrčali. Dječak je pljeskao rukama i skakao od veselja, jer je pronašao prvi proljetni cvijet.
Prvi proljetni cvijet se nalazio usred stijene na rubu strašne provalije. Dječak ga je pokazivao dolje na litici ali ga nije mogao dohvatiti, jer se bojao ponora koji se na tom mjestu otvarao. Želio ga je više od svega na svijetu, zato što je želio biti pobjednik i još više zato da bi postao sretnik te godine.
Ljudi bijahu ljubazni, htjedoše mu pomoći. Petorica jakih muškaraca donijeli su uže. Namjeravali su svezati dječaka i spustiti ga da ubere cvijet. Dječak je bio jako uplašen, bojao se ponora, a ni u uže se nije baš pouzdavao. „Ne, ne!“ vikao je plačući. „Bojim se!“
Donijeli su još deblje uže. Petorici se pridružilo je deset ljudi koji će držati uže, svi su ga hrabrili.
Dječak je iznenada prestao oplakati. Obrisao suze i svi su radoznalo čekali što će učiniti.
„Dobro“, rekao je dječak. „Sići ću, ako moj tata bude držao uže!“
Draga braćo i sestre!
Danas na dan Presvetog Trojstva pokušavamo razumjeti, prihvatiti i vjerovati u istinu i tajnu Presvetog Trojstva. Rekoh, razmišljamo o toj istini, ljudski gledano zastaje nam razum i ne razumijemo tu istinu i tajnu. Imamo rješenje, kao u ovoj priči i poruci koju smo maločas čuli. „Ne brini, prihvati tu tajnu i istinu, jer rješenje ti daje tvoj nebeski Otac, koji inače drži nit tvoje vjere i tvoga života.“
Brate i sestro!
Povjerimo sve svom Ocu i onda će biti sve jasno i svojom ljubavlju prema Ocu i čvrstom vjerom rješavamo sve životne tajne, pa i tajnu i istinu Presvetoga Trojstva, tim više ne zaboravi da te Trojedini Bog ljubi!
Amen. Hvaljen Isus i Marija!