4. KORIZMENA NEDJELJA – „A“
Draga braćo i sestre!
„To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: 'Idi, operi se u kupalištu Siloamu!' – što znači 'Poslanik.' Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući.“
Biti slijep i ne vidjeti svijet i okruženje u kojem živimo je veliki hendikep. Manje-više, kod svih ljudi, odnosno rijetki su oni koji cijeli svoj život imaju ispravan vid i da se mogu lijepo s njim služiti. Eto i sam sam takav, pa najbolje mogu svjedočiti, kako sam se osjećao kada sam prvi put osjetio da više ne vidim dobro, ali uvijek sam Bogu zahvalan da vidim, pa kako god to izgledalo s mojim vidom.
Draga braćo i sestre!
Današnji čovjek iz sv. Evanđelja je imao sreću da se istinski susretne s Isusom koji je naš Bog i Spasitelj i da mu, na iskreni vapaj, Isus pomogne u njegovu sljepilu. Čuli smo, Isus svojom božanskom moći mu je pomogao.
No, ja bih danas ovdje pred vama, ali i skupa s vama razmišljao o jednom drugom, ali veoma opasnom sljepilu. O čemu je riječ?
Kroz cijelu ljudsku povijest, pa tako i danas na svijetu žive ljudi, promatraju svijet, posebno čovjeka u uvjerenju da sve dobro vide, razumiju, a zapravo su oni hodajući slijepci, kojima ni sam Bog ne može pomoći, jer oni ne mogu, ne trebaju, ne znaju ili ne žele zatražiti božansku pomoć, ali su uvjereni da to njima nije potrebno, jer oni, žive u uvjerenju, da svijet i čovjeka ispravno vide.
I takav čovjek slijepac ima viđenje o svemu i svačemu, pa i čovjeku kojega kroz život susreće. On promatra svijet oko sebe i u tom svijetu vidi tko zna što, ali je slijep da u tom svijetu, prirodi, svemiru vidi onoga što stoji iza svega stvorenog, a to je Bog, on je slijep vidjeti ga i ostaje i živi u svom sljepilu.
U susretu s čovjekom i možda nevezanom razgovoru od par minuta on je kao slijepac uvjeren, da toga čovjeka dobro vidi i prenosi svoju pogrešnu sliku i drugima oko sebe. Takvom čovjeku nema pomoći, on će živjeti i umrijeti u svom sljepilu. On tako vidi znanstvenike, ljude na vlasti, susjede, nazovimo prijatelje i živi u uvjerenju da su baš onakvi kakvi ih on vidi, a to je tako daleko od istinite stvarnosti. I ako bi se dogodilo da se susretne s nekim koji ima ispravan vid, pa ga taj čovjek upozori, dotični je spreman nanijeti mu svako zlo, čak i život mu dovesti u pitanje, jer u svome sljepilu ne može napredovati.
PRIMJER: Stari Grci nisu poznavali Boga, kako ga mi poznajemo. Vjerovali su kako je nebo naseljeno s mnoštvom bogova, velikim i malim božanstvima. Samo je jedan stručnjak – znanstvenik imao ispravno viđenje i pravilno vidio da je samo jedan Bog, a to je filozof Sokrat iz Atene. Takvo svoje uvjerenje i svoju vjeru u jednoga Boga prenosio je u svojem slušateljstvu i učenicima. I jasno slijepci oko njega su se organizirali i optužili ga da ne poštuje mnoštvo bogova u koje su vjerovali ovi slijepci. Organizirano mu je suđenje i osuđen je na smrt. Sokrat je prihvatio sudsku odluku ovih slijepaca, potvrdio istinu u jednoga Boga i bio je prisiljen da ispije otrov, kako bi posvjedočio svoje ispravno viđenje Boga i njegove stvarnosti postojanja.
Iako je to bilo davno, no Sokrat je i danas primjer čovjeka kojega poštuje cijeli svijet, čovjeka koji je ispravno vidio, što potvrđuju mnogi svjetski stručnjaci i poštuju ga, jer je za svoje ispravno viđenje Boga, bio spreman žrtvovati svoj život.
Braćo i sestre!
Upitajmo sebe, da li ispravno vidimo svijet s kojim smo okruženi, posebno da li je naš vid ispravan kad gledamo ljude oko sebe – svoje bližnje. Upitajmo se!
Molimo ove svete Korizme Gospodina, poput onoga slijepca iz Evanđelja da nam Bog pomogne i ako postoji u nama u tom smislu slijepilo. da ozdravimo i da nam Spasitelj Isus Krist, vrati bogatstvo vida.
Amen. Hvaljen Isus i Marija!