2. USKRSNA NEDJELJA – „A“
Draga braćo i sestre!
„I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: 'Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.' To rekavši, dahne u njih i kaže im: 'Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.'“
Čitajući ovaj sveti tekst koji smo čuli, često i još uvijek razmišljam kako je Isus u veoma posebnom trenutku dok dolazi svojim učenicima poslije otkupljenja ljudskog roda od grijeha, muke koju je podnio, smrti na križu, ukopa i poslije tri dana uskršava i u tom prvom susretu Isus će ustanoviti jedan veoma važan sakrament – sakrament sv. Ispovijedi.
Da govorit će o važnosti vjere, prihvaćanju uskrsnuća, udijelit će i Duha Svetoga, vjerujem, da je to bilo potrebno za ozbiljnost apostola i da budu svjesni što se sve događa. Dakle, u tom trenutku, daje im ovlasti, da mogu u njegovo ime opraštati ljudima grijehe i omogućiti grješnom čovjeku da se kroz taj sakrament, može vratiti čvrstoj vjeri i milosnom životu.
Ustanovljenjem sakramenta ispovijedi u tako važnom trenutku, Isus daje važnost sakramentu ispovijedi i kao da je poručio kolika je njegova vrijednost i što nama vjernicima treba značiti u našim životima. Zato trebamo Bogu zahvaliti da ga je ustanovio, jer ne znamo kako bi se uspješno na pravi način mogli vratiti kao grješnici na pravi put, bez toga sakramenta.
Volio bih da svatko od nas, na pravi način prihvati sakrament ispovijedi, da ga kroz svoj život cijeni, prihvaća i koristi, ali da budemo i Bogu zahvalni, što nam je dao tu mogućnost.
Svatko od nas zna kroz svoj život odlutati s pravoga puta, dade se zavesti od sotone ili se nađe u raznim životnim prilikama i ne prilikama i tko zna iz kojih razloga sagriješi i odluta od Boga. Tada živeći u grijehu shvati da je na lošem i opasnom putu, pa počne razmišljati o obraćenju tražeći način kako se vratiti i jasno kako god razmišljao i držao do sakramenata ispovijedi shvati da je ispovijed put spasa i povratka k Bogu i milosnom životu.
Dakako, da kroz taj sakrament shvatimo i prihvatimo ljubav nebeskog Oca, jer nam je dao ozbiljnu mogućnost, da se kroz ispovijed i ispunjene uvjete vraćamo mir u duši za kojim čeznemo i Božjoj zaštiti, milosti i blagoslovu, kroz njegovo opraštanje svih naših grijeha. Ne zaboravimo, Bog nas uvijek čeka i poslije našega iskrenog kajanja, uvijek oprašta.
PRIMJER: Jednoga popodneva padala je kiša. Gospođa se oprezno vozila automobilom jednom od glavnih prometnica u gradu. Njezin sin, koji je sjedio pored nje, odjednom reče: „Razmišljao sam nešto.“ Žena bijaše jako znatiželjna da sazna o čemu je razmišljao njezin sedmogodišnji sin.
„O čemu si to razmišljao, sine?“
„Kiša je,“ počne objašnjavati dječak, „kiša je poput grijeha, a brisači su kao Bog koji briše naše grijehe.“
Kad se malo pribrala, iznenađena majka reče: „Sigurno primjećuješ da kiša neprestano pada? Što to, po tvom mišljenju znači?“ Dječak nije čekao s odgovorom: „Mi ne prestajemo griješiti, a Bog nam stalno oprašta.“
/Bruno Ferrero -„Brisač“/
Draga braćo i sestre!
Da, snažna je poruka ovoga dječaka, koji je dijete, a kao da je Bogom nadahnut, da nam pošalje poruku. I zato ne zaboravimo, koliko je važan ovaj sakrament sv. Ispovijedi za naš moralni i kršćanski život. Koliko god sagriješili ili se kroz život nađemo na pogrešnom putu ili putu izgubljenosti, pamtit ćemo, da nas naš Nebeski otac uvijek s ljubavlju čeka, da nam sve oprosti, vrati nam tako potreban mir. Te da nam dade snagu, kako bi mijenjali svoj život nabolje tj. da u pravom smislu uskrsnemo na novi pozitivni, sveti, bolji život, život u njegov milosti i budemo njegova vjerna i ljubljena djeca.
Amen! Hvaljen Isus i Marija!