DUHOVI – PEDESETNICA – „A“
Draga braćo i sestre!
„Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.“ To rekavši, dahne u njih i kaže im: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“
Blagdan je Duhova, blagdan Duha Svetoga i pedeseti dan od Kristova uskrsnuća, kad on šalje Duha Svetoga svojim apostolima, koji će ih krijepiti, jačati, davati hrabrost i snagu, kako bi nastavili ono isto djelo zbog kojega je i došao na ovaj svijet. Dobro je Isus poznavao svoje učenike – apostole i njihove strahove, slabosti, nedostatak snage za nastavak njegova djela spasenja ljudi, pa im šalje snagu odozgo, koja će ih promijeniti, preporoditi, osloboditi straha, kako bi mogli raditi na spasenju ljudi i kako ljude dovoditi Bogu, da bi živjeli kao pravi Isusovi učenici.
Božjom dozvolom i snagom Duha Svetoga, Isusovi apostoli i njihovi nasljednici biskupi i svećenici, moći će propovijedati, širiti Božju riječ i u sakramentu ispovijedi, čovjeka oslobađati grijeha u Božje ime i vraćati ga na put milosti i spasenja.
U duhovnom smislu i poticajima za naš duhovni rast, Isus nam je toliko toga ostavio i sve nam je jednako bitno i važno, ali sakrament sv. Ispovijedi, kad promatramo našu ljudsku grješnost i način povratka na pravi Božji put, je od presudne važnosti. Kako se vratiti s puta lutanja, izgubljenosti i grješnosti, svima nam je jasno, da nema pravog povratka bez toga sakramenta. I tu istinu svi mi prihvaćamo, živimo i zasigurno smo Bogu za nju zahvalni i trebali bi biti, jer nema života po milosti i povratka na pravi put bez toga tako važnog sakramenta.
Snagom Božjom – snagom Duha Svetoga svaki grješnik, pa o kakvom se god grijehu radi može se vratiti na pravi put, samo ako ispunja uvjete i svaki grijeh se oprašta. Tu istinu trebamo čuvati duboko u svojoj duši, razumu i svome srcu i nikada je zaboraviti, pa kamo god nas život može odvesti i kako god bili u tom smislu izgubljeni.
U prilog ovome razmišljanju poslušajmo ovu životnu priču!
PRIMJER: Moći kralj Milinda reče jednom starom svećeniku: „Ti kažeš da čovjek koji je stotinu godina činio najgora zlodjela, može doći u nebo ako se pred smrt pokaje i zamoli Boga za oproštenje. Tvrdiš i da čovjek koji učini samo jedan veliki grijeh, a ne pokaje se zbog njega, odlazi u pakao. Zar je to pravedno? Zar su stogodišnja zla lakša od jednoga jedinoga?“
Stari svećenik odgovori kralju: „Uzmem li jedan ovakav kamenčić i položim ga na površinu jezera, hoće li kamenčić potonuti ili ploviti?“
„Potonut će“, odgovori kralj.
„A uzmem li stotinu velikih kamenova i stavim ih u barku, te barku otisnem na sredinu jezera, hoće li kamenje potonuti ili plivati?“
„Plivat će.“
„Jesu li onih stotinu kamenova i barka lakši od jednoga kamenčića?“
Kralj nije znao odgovoriti. Tada mu starac objasni: „Tako je, o kralju, i s ljudima. Kad se čovjek koji je mnogo griješio osloni na Boga, neće pasti u pakao. Naprotiv, čovjek koji je i samo jednom zgriješio, a ne uzda se u Božje milosrđe, propada.“
Braćo i sestre!
Neka nas nadahne Duh Sveti da ovu istinu shvatimo, prihvatimo i da je živimo. Boga nam je ostavio veliku vrijednost – sakrament sv. Ispovijedi i dao nam mogućnost da se uvijek možemo se vratiti Bogu sa svih naših životnih grješnih putova, samo ako mi to hoćemo. Zato pamtimo i živimo tu istinu i koristimo po nadahnuću Duha Svetoga ovaj sveti sakrament i naš će život biti na putu svetosti, pa kakvi god jesmo i kakav god život živjeli. Duše Sveti nadahnjuj nas tom, za nas tako važnom istinom. Nećemo i ne smijemo zaboraviti Kristove izgovorene riječi apostolima: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“ To veoma ozbiljno govori Isus koji te voli!
Amen. Hvaljen Isus i Marija!