ČISTA SRIJEDA – PEPELNICA – „A“
Sada, govori Gospodin, vratite se k meni svim srcem svojim posteći, plačući i kukajući. Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.“
Evo započinje sveto i važno vrijeme Korizme, kao vrijeme kada ćemo se u postu, pokori i obraćenju pripremati za najveći blagdan naše vjere – blagdan Gospodnjeg Uskrsnuća.
Što se traži od nas? Odgovor je vrlo jednostavan: traži se temeljito pripremanje, a to znači naše obraćenje.
Prije nekog vremena razgovaram s jednim našim župljaninom o Korizmi. Na njegovo pitanje što bi to značilo, rekoh mu, da je to vrijeme pripreme, ali na prvo mjesto se stavlja naše obraćenje, tj. promjena vladanja i ponašanja u našem životu. Sasluša on mene pa u trenutku reče: „Ma, don Ljubo ne treba meni obraćenje. Živim kršćanski, a to je, da ponekad dođem na svetu Misu, a i nekada se pomolim i čuvam se nekih velikih teških grijeha iako se znaju dogoditi!“
Ostavljam toga čovjeka u razmišljanju onoga što mi reče i dođoh do zaključka, da je ovakvim ljudima ne nepotrebno govoriti o Korizmi, osobnom obraćenju, kao pripremi za Uskrs i zaključih kako ovome čovjeku nema pomoći, jer je on uvjeren kako živi uredan kršćanski život. Zaključih da je njegovo ponašanje i život u skladu s nepopravljivim grješnicima, a uz to i djetinje razmišljanje i gledanje na život. Pa mi pade na pamet jedna slika iz života, koju sam nekada davno saslušao od jedne osobe koja se sjećala svoga djetinjstva, a aludirajući na ono kako teško prihvaća tuđe savjete, posebno ono što je važno za normalan život. Poslušajte!
PRIMJER: Dok sam bila u prvom razredu osnovne škole učila sam pisati, moja je učiteljica tražila da olovku držim na određeni način. Kad me je gledala, držala sam olovku onako kako je ona htjela. No, čim bi me prestala gledati, stavili bi olovku u položaj koji je meni više odgovarao.
U tom nadmetanju, tko je od nas dvije u pravu, smatrala sam se prešutnom pobjednicom i još uvijek držim olovku na svoj neobičan način. A mnogo desetljeća poslije shvatila sam da je moja mudra učiteljica znala da će se zbog te tvrdoglave navike moja ruka puno brže umarati.
Vraćam se onom čovjeku i pitam vas, je li mu potrebno obraćenje i kada će doći vrijeme da to shvati i hoće li tada biti prekasno?
Draga braćo i sestre!
Treba li meni i vama obraćenje i da li ćemo kroz naše obraćenje dočekati Uskrs i proslaviti ga promijenjeni i poslije Uskrsa i biti bolji ljudi? Odgovor je: Da, treba svakome od nas obraćenje. A da bi se to dogodilo, trebamo pred sobom i svojim Bogom ispravno vidjeti tko smo i kakav život živimo i da li je to u skladu s obećanjima, koja smo dali u trenutku kad smo primili krštenje i postali djeca Božja.
Zato u ovoj Korizmi o tome razmišljajmo i molimo dragoga Boga da nam pomogne shvatiti, tko smo i kakvi smo ljudi, kada je u pitanju naš kršćanski i pravi ljudski život. Neka nam Bog pomogne da uvidimo svoje mane, grijehe, zločestoće i da radimo na tome, kako ih se riješiti i biti bolji i drugačiji.
Recimo zajedno – molimo: „Daj nam Gospodine snage da u tome uspijemo! I hvala ti Gospodine!“
Amen. Hvaljen Isus i Marija!